EURO - PITANJA I ODGOVORI

25. studenoga 2014.

Koje zemlje obuhvaća europodručje?

Zemlje europodručja jesu članice Europske unije (EU) koje su pristupile trećoj fazi Ekonomske i monetarne unije (EMU), što znači da su uvele euro kao jedino zakonsko sredstvo plaćanja te njime zamijenile nacionalne valute. Austrija, Belgija, Finska, Francuska, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Portugal, Španjolska i Grčka 1. siječnja 2002. uvele su euro u gotovinskom obliku, dakle u obliku kovanica i novčanica. Slovenija im se pridružila 1. siječnja 2007., a Cipar i Malta 1. siječnja 2008. Slovačka je uvela euro 1. siječnja 2009., Estonija 1. siječnja 2011. te naposljetku Latvija 1. siječnja 2014. Europodručje stoga trenutačno obuhvaća osamnaest zemalja. Litva bi trebala uvesti euro 1. siječnja 2015., pa bi se europodručje tako proširilo na 19 zemalja članica.

Koji su važni elementi za pristupanje Ekonomskoj i monetarnoj uniji (EMU)?

Da bi članica EU-a postala punopravnom članicom EMU-a, osim što ima političku volju, mora udovoljavati konvergencijskim kriterijima propisanima u Ugovoru o funkcioniranju Europske unije (tzv. Lisabonski Ugovor iz 2007. godine). Osnovni su konvergencijski kriteriji za uključivanje u EMU sljedeći:

  1. inflacijski kriterij: stopa inflacije ne smije biti za više od 1,5 postotnih bodova iznad prosjeka triju zemalja s najnižom inflacijom;
  2. fiskalni kriterij: manjak proračuna konsolidirane opće države ne smije prelaziti razinu od 3% BDP-a, a ukupan javni dug ne smije biti viši od 60% BDP-a ili, ako prelazi tu granicu, mora se smanjivati i približavati referentnoj vrijednosti zadovoljavajućim tempom;
  3. tečajni kriterij: članica EU-a mora tijekom najmanje dvije godine “bez ozbiljnih tenzija” sudjelovati u Europskom tečajnom mehanizmu, što znači da tečaj njezine valute prema euru mora fluktuirati unutar dopuštenih granica, koje su posljednjih nekoliko godina postavljene na +/– 15% u odnosu na središnji paritet;
  4. kamatni kriterij: dugoročne kamatne stope ne smiju za više od dva postotna boda prelaziti prosjek triju zemalja s najnižom inflacijom.

Uz navedene kriterije, država članica mora osigurati da njezino nacionalno zakonodavstvo, uključujući i statut njezine nacionalne središnje banke, bude usklađeno s člancima 130. i 131. Ugovora o funkcioniranju EU-a odnosno sa Statutom Europskog sustava središnjih banaka. Kada je riječ o državama članicama s odstupanjem, ova obveza naziva se i pravna konvergencija (odstupanje znači da država članica još nije ispunila uvjete za uvođenje eura). Europska komisija i Europska središnja banka (ESB) najmanje jednom svake dvije godine ili na zahtjev države članice s odstupanjem izvješćuju Vijeće EU-a o napretku koji su države članice s odstupanjem (derogation) ostvarile. U tim izvješćima (Izvješće o stanju konvergencije odnosno Convergence Report) razmatra se je li postignut visok stupanj održive konvergencije tako što se za svaku državu članicu utvrđuje u kojoj je mjeri ispunila konvergencijske kriterije.

Kada će Hrvatska biti članica EMU-a i hoće li u Hrvatskoj biti raspisan referendum za uvođenje eura?

Zemlje koje pristupaju Europskoj uniji preuzimaju obvezu uvođenja eura kao službene valute, ali tek nakon što zadovolje preduvjete definirane konvergencijskim kriterijima. Tako je i Hrvatska, koja je od 1. srpnja 2013. članica Europske unije, preuzela obvezu uvođenja eura kao službene valute, no tek kad zadovolji navedene kriterije.

Što se dogodilo s ugovorima s deviznim oročenjima koji su se vodili u valutama EMU-a?

Ugovori s deviznim oročenjima koji su se vodili u nacionalnim valutama zemalja članica EMU-a bili su od 31. prosinca 2001. automatski i besplatno konvertirani u euro prema fiksnim konverzijskim tečajevima koji vrijede od 1. siječnja 1999.. Isto se dogodilo i sa svim ostalim računima u stranoj valuti, kao i s deviznim obvezama klijenata.

Koje su prednosti uvođenja eura?

Najvažnije su prednosti uvođenja eura za građane i poduzeća lakša usporedivost cijena između različitih zemalja i uštede na troškovima konverzije pri putovanju kroz više zemalja članica EMU-a ili pri plaćanju računa za uvezenu robu ili usluge korištene u inozemstvu, plaćene kreditnim karticama, eliminacija valutnog rizika i sl. Neizravno, u zemljama članicama EMU-a i zemljama koje su snažno povezane s njihovim gospodarstvima mogli bismo imati koristi zbog veće konkurencije i porasta trgovine na sada doista jedinstvenom tržištu te integriranim financijskim tržištima.

Je li uvođenje eura imalo negativne posljedice za bankarsko poslovanje?

Banke u zemljama članicama EMU-a od uvođenja eura ostale su bez prihoda od provizija koje su naplaćivale pri konverziji nacionalnih valuta zemalja članica EMU-a. Kako u Hrvatskoj euro i dalje ima status stranog novca, domaće banke izgubile su – nakon što je obavljena zamjena tih valuta eurom – samo prihode ostvarivane konverzijom jedne valute s područja EMU-a u drugu, ali će prihode od konverzije naše nacionalne valuta u euro, i obratno, imati i dalje. Uvođenjem eura naše banke imale su priliku ostvariti i određene uštede (potreban je manji broj korespondentnih banaka u zemljama EMU-a, smanjuju se valutne izloženosti...).