REDOVNE PUBLIKACIJE - GODIŠNJE IZVJEŠĆE

SAŽETAK GODIŠNJEG IZVJEŠĆA ZA 1997. GODINU

Međunarodno okruženje

U 1997. godini Europska Unija napokon bilježi značajno ubrzavanje stope rasta ekonomske aktivnosti. Stopa rasta porasla je s 1,6 posto 1996. godine na 2,7 posto, najvećim dijelom kao posljedica rasta izvoza u tim zemljama. Krajem godine je, međutim, snažno porasla i domaća finalna potražnja kao posljedica povećanih poslovnih investicija na osnovi poboljšane konkurentnosti europske ekonomije uslijed kretanja tečaja američkog dolara, što je naravno povoljno i za Hrvatsku, budući da je EU najveći hrvatski vanjskotrgovački partner s udjelom od gotovo 60 posto u vanjskoj trgovini.

SAD su i u 1997. zabilježile visoku stopu rasta (3,8 posto) nastavljajući razdoblje najduže poslijeratne ekspanzije američke privrede. Takva ekspanzija odvija se u uvjetima vrlo niske inflacije i umjerenog rasta plaća, s tek jednom intervencijom FEDa podizanjem kamatnih stopa za četvrtinu postotka. U tome mu je u svakom slučaju pomoglo dosljedno provođenje zacrtane restriktivne proračunske politike koja je prošle godine praktički uravnotežila proračun. Relativno visok deficit na tekućem računu najveće ekonomije svijeta međutim i dalje angažira velik dio štednje "ostatka svijeta".

Japan je, s druge strane, zabilježio rast ekonomske aktivnosti od svega 0,5 posto u 1997. godini. Takav rast posljedica je nemogućnosti ekonomske politike da potakne domaću potražnju, ali i slabosti u korporativnom sektoru i financijskom sustavu, na što se nadovezala azijska kriza koja je pridonijela daljnjem pogoršanju ionako slabe ekonomske perspektive u protekloj godini. Značenje Japana kao stožerne ekonomske sile azijske regije je nesporno, te i perspektiva oporavka cijele regije, a time i šire posljedice za svjetsku ekonomiju, u znatnoj mjeri ovise o tome što će Japan uspjeti učiniti da oživi rast u idućem razdoblju.

Tranzicijske su zemlje u 1997. godini zabilježile daljnje usporavanje prosječne stope rasta. Razlike među zemljama su vrlo velike. One su posljedica činjenice da su tijekom tranzicijskog procesa zemlje podložne snažnim šokovima, poput političkih kriza ili kriza u financijskom sektoru koje mogu imati vrlo velike posljedice na ekonomski rast pojedine zemlje.

Inače, predviđa se da će se vanjski položaj zemalja Centralne i Istočne Europe dalje pogoršati u 1997. godini. Rast deficita na tekućem računu u velikom je broju tranzicijskih zemalja Centralne i Istočne Europe najznačajniji pojedinačni razlog za zabrinutost. Vjerojatno je glavni razlog takvom razvoju događaja činjenica da brzo rastuća domaća potražnja, zajedno s konstantnom realnom aprecijacijom domaćih valuta, u većini tranzicijskih zemalja potiče uvoz i istovremeno destimulira izvoz.

Azijska kriza u svakom je slučaju na poseban način obilježila 1997. godinu. Ta kriza imat će i dugoročnije posljedice za sve zemlje u razvoju, pa tako i za tranzicijske zemlje Centralne i Istočne Europe.

Protekla godina bila je ključna godina za zemlje kandidate za EMU. Većina zemalja kandidata uspjela je zadovoljiti Maastrichtske kriterije, a najveći problemi, kao što se i očekivalo, bili su u fiskalnoj sferi.

Koliko god ti problemi možda stvarali neizvjesnost, oko lakog starta projekta monetarne unije u Europi gotovo da nema nikakve sumnje, a i tržišta pokazuju da će projekt započeti na vrijeme. Sigurno je da se radi o izuzetno važnom događaju ne samo za Europu već i za čitav poslovni svijet. Osobito će to biti važan događaj za tranzicijske zemlje koje nastoje ući u EU, a time preuzeti i obvezu ulaska u EMU, odnosno zadovoljenja Maastrichtskih kriterija.

Postupak proširenja EU dobio je također jasnije obrise. U prvom krugu EU će započeti pregovore s pet tranzicijskih zemalja (Estonijom, Poljskom, Češkom, Mađarskom i Slovenijom) te Ciprom, dok je ostalih pet tranzicijskih zemalja s ugovorom o asocijaciji ostavljeno na čekanju dok ne poboljšaju političku i/ili ekonomsku situaciju u vlastitim zemljama. Paralelno s tijekom pregovora s tranzicijskim zemljama, EU ima pred sobom ogroman posao kako bi dogovorila sve aspekte reforme strukturnog i CAP fonda te riješila pitanja političke reprezentacije, odnosno pondera pri glasovanju u proširenoj EU. Bez prethodnog rješavanja tih pitanja neće biti moguće proširenje EU.

 

Opća obilježja hrvatskog gospodarstva u 1997. godini

Dva su temeljna gospodarska obilježja hrvatskog gospodarstva 1997. godine: nastavak visokog rasta opće ekonomske aktivnosti u uvjetima niske inflacije i visok rast deficita na tekućem računu bilance plaćanja.

U 1997. godini zabilježen je rast bruto domaćeg proizvoda od 6,5 posto, a 1997. je četvrta uzastopna godina snažnog rasta, nakon trogodišnjeg razdoblja duboke recesije uzrokovane ratom i tranzicijom početkom devedesetih. Prošlogodišnji rast prvenstveno je posljedica vrlo snažne aktivnosti u sektorima turizma i graditeljstva te nastavka rasta sektora trgovine. Osim toga i industrija, kao najznačajniji sektor, konačno je 1997. dostigla visoku stopu rasta (6,8 posto), najvećim dijelom zahvaljujući izuzetno visokom rastu proizvodnje energenata od 24,2 posto.

Industrijske grane s najvećim izvozom u 1997. godini bile su proizvodnja odjeće; dorada i bojenje krzna, kemijska industrija, proizvodnja hrane i pića, te naftna industrija. U uvozu najveći je udjel imala proizvodnja strojeva i uređaja, proizvodnja motornih vozila, prikolica i poluprikolica, kemijska industrija i proizvodnja hrane i pića.

Pozitivan trend nastavljen je i u turističkoj djelatnosti. U zemlji je ostvareno oko 30 milijuna turističkih noćenja od kojih se 81,5 posto odnosilo na inozemne goste. Broj noćenja u odnosu na godinu dana ranije povećan je za 41 posto. Noćenja su se najvećim dijelom odnosila na goste iz Njemačke, Češke, Slovenije, Italije i Austrije.

Niska inflacija i stabilno kretanje tečaja kune u 1997. godini potvrda su kontinuiteta politike Hrvatske narodne banke. Stopa inflacije mjerena cijenama na malo iznosila je 3,8 posto na prosinačkoj razini, odnosno 3,6 posto mjereno međugodišnjim prosjekom. Indeks troškova života zabilježio je rast od 4,9 posto na prosinačkoj razini, odnosno 4,1 posto mjereno međugodišnjim prosjekom, a cijene proizvođača porasle su za 1,6 posto, odnosno 2,3 posto.

Stabilnost tečaja i cijena na malo, u otvorenoj privredi poput hrvatske, usko su ovisne i međusobno podržavajuće pojave. Prosječni je godišnji tečaj kune prema marki u 1997. godini iznosio 3,56 HRK/DEM, što odražava visoki stupanj stabilnosti tečaja, odnosno aprecijaciju u odnosu na prethodnu godinu od samo 1,6 posto. Istovremeno je prosječni godišnji tečaj kune prema američkom dolaru iznosio 6,16 HRK/USD, što je deprecijacija u odnosu na prošlu godinu od 13,3 posto. Takvo kretanje kune prema dolaru posljedica je porasta vrijednosti dolara prema njemačkoj marki i ostalim valutama na svjetskom deviznom tržištu.

Na realni efektivni tečaj u 1997. godini ponajviše su utjecale promjene tečaja američkog dolara i drugih valuta prema njemačkoj marki na svjetskom deviznom tržištu. Indeks realnog efektivnog tečaja deflacioniran cijenama proizvođača na kraju godine deprecirao je 2,7 posto u odnosu na prosinac 1996. godine, dok je indeks realnog efektivnog tečaja deflacioniran cijenama na malo u istom razdoblju deprecirao 1,4 posto.

Temeljene karakteristike u kretanju kamatnih stopa u 1997. godini mogle bi se sažeti u nekoliko točaka. Prvo, dugoročna tendencija smanjenja kamatne stope na Tržištu novca Zagreb. Drugo, pad aktivnih kamatnih stopa uz istovremenu stagnaciju pasivnih kamatnih stopa, te kao rezultat toga smanjenje kamatnog "spread"-a. Treće, konvergencija kamatnih stopa na kratkoročne vrijednosne papire HNB-e i Ministarstva financija.

Prosječna kamatna stopa na tržištu novca u prvoj polovici godine kretala se na razini od oko 11 posto. Stopa je padala u drugoj polovici godine dostigavši najnižu razinu od 8,5 posto. Relativna stabilnost kamatnih stopa na tržištu novca odraz je procesa sanacije banaka, koji je neupitno poboljšao likvidnost cjelokupnog bankovnog sustava.

U 1997. godini zabilježena je kreditna ekspanzija uz istovremeni pad aktivnih kamatnih stopa. Kamatna stopa na kunske kredite bez valutne klauzule potkraj godine iznosila je 14 posto, dok je kamatna stopa na kunske kredite s valutnom klauzulom bila 14,4 posto. I jedna i druga kamatna stopa značajno su smanjene u odnosu na 1996. godinu.

Kamatne stope na depozite u 1997. godini pokazale su stabilnost u svom kretanju. Prosječne kamatne stope na devizne depozite kretale su se na razini od 4,5 posto tijekom cijele godine. Prosječne kamatne stope na kunske depozite kretale su se na nešto nižoj razini od 4,2 posto.

U 1997. godini nastavljena je tendencija pada kamatnog "spread"-a iz 1996. godine. Početkom godine razlika između aktivnih i pasivnih stopa bila je na razini od 13,5 postotnih bodova. Na kraju godine ta je razlika smanjena na ispod 10 postotnih bodova.

Deficit tekućeg računa bilance plaćanja u 1997. godini iznosio je 2.282,9 milijuna USD, ili 11,8 posto BDP-a. Negativan saldo tekućeg računa nastavak je trenda koji traje od 1995. godine, a na koji utječe povećana domaća potražnja potaknuta ubrzanim gospodarskim rastom, pri čemu je domaća ponuda nedovoljna. Deficit tekućeg računa u 1997. godini u apsolutnom je iznosu porastao za 1.402,1 milijun USD ili 159,2 posto.

Na to povećanje najviše je utjecao veliki rast uvoza proizvoda, dok su manji utjecaj imali pad izvoza u dolarskom iznosu i pad tekućih transfera. U 1997. godini tri su jednokratne mjere ekonomske politike utjecale na dodatno povećanje trgovačkog deficita. Prva, odobravanje carinskih i poreznih povlastica na uvoz automobila, strojeva i opreme velikom dijelu pučanstva koje je sudjelovalo u ratu. Druga, planirano uvođenje poreza na dodanu vrijednost u 1998. izazvalo je gomilanje uvoznih zaliha u zadnja dva mjeseca 1997. godine i, treća, objava vlade da će sa završetkom 1997. godine prestati važiti sve uvozne povlastice hrvatskim građanima koji su boravili dvije ili više godina u inozemstvu, potakla je dio populacije da iskoristi te povlastice prije kraja godine.

U 1997. godini teret financiranja deficita premjestio se sa smanjenja devizne aktive ostalih sektora (povećanje devizne štednje kod domaćih banaka) na zaduživanje u inozemstvu. Uz to, na platnu bilancu koja se iskazuje u dolarima, značajan utjecaj imala je i promjena vrijednosti dolara u odnosu na europske valute u kojima se odvija velik dio hrvatske međunarodne razmjene. Osim toga, u 1997. godini učinjena je metodološka revizija sastavljanja platne bilance jer su se značajne neto pogreške i propusti dobivani starom metodologijom, primjenom nove metodologije usaglašene s MMF-om, uspjeli umanjiti.

Ukupan robni uvoz (uključujući i "shopping") u 1997. godini iznosio je 9.448,9 milijuna USD ili 15,3 posto više nego prethodne godine. U 1997. godini došlo je do povećanja otvorenosti hrvatskog gospodarstva te je omjer zbroja uvoza i izvoza roba i usluga prema BDP-u iznosio 102,4 posto, u odnosu na 90,9 posto u 1996. godini.

Neto prihodi od usluga najveća su pozitivna stavka na tekućem računu bilance plaćanja Republike Hrvatske. Oni su u 1997. godini iznosili 2.022,1 milijun USD što je godišnje povećanje od 14,6 posto. Takav rast posljedica je uspješne turističke sezone u kojoj su ostvareni neto prihodi od turizma iznosili 2.007,7 milijuna USD uz godišnji rast od 33,9 posto ili 508,5 milijuna USD u apsolutnom iznosu. Taj rast ostvaren je porastom prihoda od turizma, dok su rashodi od turizma zadržani na razini iz prethodne godine. Neto prihodi od transporta iznosili su 266,1 milijuna USD, što je pad od 15,9 posto, uzrokovan prvenstveno padom prihoda od transporta. Najveća relativna promjena zabilježena je kod deficita ostalih usluga koji je povećan 387,8 posto u odnosu na prethodnu godinu i koji je iznosio 251,7 milijuna USD. Aprecijacija dolara značajno je umanjila stavke prihoda od usluga, a koji se uglavnom ostvaruju u markama, lirama i šilinzima.

Na računu dohotka prisutno je povećanje neto deficita koji je u 1997. godini iznosio 84,3 milijuna USD, što je godišnje povećanje od 293,9 posto. Na taj deficit utjecalo je povećanje vanjske zaduženosti i rast kamata na odobrene kredite. Pritom su ostvareni i značajni prihodi po depozitima domaćih banaka u inozemnim bankama. Pozitivna stavka u računu dohotka su i neto naknade zaposlenima.

I na računu tekućih transfera vidljiv je pad neto prihoda, koji su u 1997. godini iznosili 851,8 milijuna USD ili 17,1 posto manje nego prethodne godine. Na pad prihoda od neto transfera najveći utjecaj imao je pad međunarodne pomoći državi ulaskom u mirnodopsko razdoblje, koje traje već drugu godinu.

Na računu izravnih ulaganja zabilježena su neto izravna ulaganja u iznosu od 196,1 milijun USD, što je godišnje smanjenje od 61,5 posto. Strana izravna ulaganja u Hrvatsku u 1997. godini iznosila su 346,3 milijuna USD ili 34,6 posto manje nego prethodne godine, a došlo je i do značajnog povećanja ulaganja hrvatskih gospodarskih subjekata u inozemstvo u ukupnom iznosu od 150,3 milijuna USD, što je godišnje povećanje od 636,8 posto.

Izravnim ulaganjima treba pridodati i portfolio ulaganja koja sadržavaju ulaganja u iznosu manjem od 10 posto kapitala poduzeća u koje se ulaže i inozemna ulaganja u vrijednosne papire Republike Hrvatske. U 1997. godini došlo je do višestrukog povećanja portfolio ulaganja koja su iznosila 174,2 milijuna USD. Ukupna inozemna ulaganja (520,5 milijuna USD) smanjila su se dakle za samo 6,5 posto u odnosu na 1996. godinu, ali je došlo do značajne promjene njihove strukture od izravnih prema portfolio ulaganjima.

Registrirana nezaposlenost u Republici Hrvatskoj početkom 1997. godine iznosila je 269.263 osobe, dok je krajem prosinca iste godine pri Hrvatskom zavodu za zapošljavanje bilo registrirano 287.120 nezaposlenih osoba. Povećanje registrirane nezaposlenosti iznosilo je 17.857 osoba ili 6,6 posto. Stopa nezaposlenosti na kraju 1997. godine iznosila je 17,6 posto.

Prema nalazima Ankete o radnoj snazi, provedenoj u lipnju 1997. godine, prema metodologiji Međunarodne organizacije rada, zabilježeno je 175 tisuća nezaposlenih osoba što je gotovo 93 tisuće nezaposlenih manje od registrirane nezaposlenosti pri Zavodu u istom mjesecu. Stopa anketne nezaposlenosti iznosila je 9,9 posto.

Broj zaposlenih se tijekom 1997. godine smanjio za 87.887 osoba ili za 6,1 posto tako da je krajem godine iznosio 1,341.736 zaposlenih. Ista varijabla prema metodologiji Ankete o radnoj snazi za mjesec lipanj 1997. godine iznosi 1.593 tisuće što je 237 tisuća više od mjesečnih podataka za lipanj. Uzrok ovakvim razlikama je nepotpunost mjesečnih podataka: oni o formalnim sektorima dobro su obrađeni dok se iz statističkog obuhvata ispušta rast samozaposlenosti i neformalnog sektora.

Prosječna nominalna neto plaća je u 1997. godini iznosila 2.349 kuna, a to je realno 12,4 posto više od prosjeka 1996. godine. Realne bruto plaće pokazuju nešto niži realni rast od neto plaća zbog smanjivanja njihova opterećenja krajem 1996. godine. Naime, u prosincu 1996. godine dolazi do povećavanja osnovnog osobnog odbitka u plaći sa 700 na 800 kuna i smanjenja porezne stope u nižem razredu s 25 posto na 20 posto tako da je u 1997. godini prosječna bruto plaća realno bila 8,3 posto viša od prosječne bruto plaće u 1996. godini.

Manji prihodi od rashoda bili su obilježje računa središnje države, konsolidirane središnje države kao i izvanproračunskih fondova osim fonda doplatka za djecu. Račun konsolidirane opće države za 1997. godinu još nije završen.

Fiskalna je politika u 1997. bila određena usvojenim proračunom za tu godinu pa nije bilo potrebe za njegovim rebalansom. Ostvarenje cjelogodišnjeg proračuna središnje države pokazuje manjak veličine 1,16 milijardi kuna ili 1,02 posto bruto domaćeg proizvoda. Ostvareni deficit činio je svega 41,0 posto planiranog deficita za tu godinu. Deficit je u cijelosti financiran iz inozemnih izvora, a domaćim je sektorima gospodarstva država vratila dio dugovanja.

Nominalni godišnji porast prihoda iznosio je 7,9 posto. Udio prihoda u bruto domaćem proizvodu smanjen je u odnosu na prethodnu godinu. Porezni prihodi porasli su 9,8 posto na godišnjoj razini.

Rashodi su porasli za 11,1 posto nominalno. Njihov udio u bruto domaćem proizvodu jednak je udjelu iz prethodne godine. Tekući rashodi proračuna činili su njegov najveći dio, 84,5 posto.

Osobit problem fiskalnog sektora su izvanproračunski fondovi. Ne samo da njihov udio u BDP-u raste, već se iz godine u godinu povećava njihov deficit. Dok je državni proračun i tijekom 1997. godine bilježio suficit, povećani deficit izvanproračunskih fondova bit će generator povećanog konsolidiranog manjka države, što je samo nastavak višegodišnjeg trenda. Priprema reforme sustava mirovinskog osiguranja, kao i reforme u zdravstvenom sustavu, zbog toga su izuzetno važni. Mirovinski sustav koji se temelji na tri stupa osiguranja trebao bi zaživjeti 1999. godine.

Deficit konsolidirane središnje države činio je 1,3 posto bruto domaćeg proizvoda, a deficit izvanproračunskih fondova 5,1 posto.

 

Monetarni i kreditni agregati i monetarna politika

Tri su dominantna trenda obilježila 1997. godinu. Prvo, došlo je do usporavanja stope rasta ukupnih likvidnih sredstava. Drugo, došlo je do značajnog smanjenja neto potraživanja od središnje države uz vrlo intenzivan porast plasmana banaka ostalim domaćim sektorima. Treće, u drugoj polovici godine smanjila se neto inozemna aktiva, kako zbog smanjenja inozemne aktive tako i zbog povećanja inozemne zaduženosti.

Ukupna likvidna sredstva (M4) porasla su u 1997. godini za 37,6 posto za razliku od prethodne godine kada su porasla 49,1 posto. Kretanje ovog agregata određeno je dinamikom deviznih depozita.

Novčana masa (M1) porasla je za 20,9 posto dok je u 1996. godini stopa rasta iznosila 37,9 posto. Na to je značajno utjecalo usporavanje rasta gotovog novca.

Godišnji rast plasmana bio je visok i iznosio 44,4 posto ili 14,9 milijardi kuna. Bio je to više nego dvostruko veći rast u odnosu na prethodnu godinu.

Rastu inozemne zaduženosti banaka posebno je pogodovalo dobivanje investicijskog rejtinga Hrvatske kada su međunarodna tržišta kapitala postala dostupnija.

Primarni novac (M0) u 1997. godini ostvario je povećanje od 1,6 milijardi kuna ili 18 posto. Primarni je novac bio kreiran neto monetarnim efektom od 1,9 milijardi kuna, dok je snižavanjem stope obračuna obvezne pričuve te upisivanjem blagajničkih zapisa HNB-e i trezorskih zapisa Ministarstva financija bilo neto sterilizirano 0,3 milijarde kuna.

Prosječno stanje sredstava žiro računa banaka u 1997. godini iznosilo je 503,7 milijuna kuna, dok je jedna banka prosječno imala 8,6 milijuna kuna na žiro računu. Prosječno stanje ukupnih novčanih sredstava (žiro računi + blagajna) bankovnog sustava iznosilo je 660 milijuna kuna, a prosjek jedne banke bio je 11,3 milijuna kuna. Prosječni iznos ukupnih likvidnih sredstava (ukupna novčana sredstva + ukupno upisani zapisi) bankovnog sustava u 1997. bio je 1644,1 milijun kuna, a prosjek za jednu banku iznosio je 28,1 milijun kuna. Za ostvarenje takvih rezultata na razini bankovnog sustava prosječno je bilo neto iskorišteno 245,2 milijuna kuna kredita uzetih na tržištu novca, kod središnje banke, kod banaka ili od Hrvatske banke za obnovu i razvoj.

Osnovno obilježje odnosa Hrvatske narodne banke i središnje države u 1997. godini je gašenje obaveza po osnovi dva dugoročna kredita. U istoj su godini središnjoj državi odobreni kratkoročni krediti koji su u cijelosti vraćeni do druge polovice kolovoza.

Aktivnost središnje banke na području likvidnosti bankovnog sustava i održavanju stabilnosti domaće valute odvijala se već poznatim, ali moderniziranim instrumentarijem monetarne politike.

Od listopada 1997. poslovne banke i šedionice mogle su se koristiti dnevnim kreditom za premošćivanje problema tekuće nelikvidnosti. Osobina novog kredita sastoji se u tome što je kolateriziran blagajničkim zapisima do iznosa 100 posto nominalne vrijednosti blagajničkih zapisa založenih za tu namjenu. Dnevnim kreditom koristile su se tri do šesnaest banaka, a prosječni mjesečni iznos korištenih sredstava dnevnog kredita kroz godinu kretao se od 7,4 milijuna kuna do 25,8 milijuna kuna.

U 1997. godini nije odobren niti jedan interventni kredit zbog poboljšane likvidnosne situacije bankovnog sustava.

Mjesečno korištenje lombardnim kreditom kretalo se od 29,5 milijuna kuna do 134,9 milijuna kuna, dok je prosječno korištenje lombardnog kredita tijekom godine iznosilo 57,7 milijuna kuna.

U 1997. godini Hrvatska narodna banka je, sukladno kretanju likvidnosti bankovnog sustava, održala jedanaest repo aukcija. Prosječni godišnji iznos aukcija iznosio je oko 144,5 milijuna kuna. Repo aranžmani dobivaju sve veći značaj i u instrumentariju monetarne politike i kod poslovnih banaka.

Stanje upisanih blagajničkih zapisa variralo je između 800 i 1000 milijuna kuna. Značajna promjena dogodila se u strukturi upisanih blagajničkih zapisa. U odnosu na konac 1996. godine porastao je udio blagajničkih zapisa s rokom dospijeća na 182 dana te je na kraju 1997. godine iznosio 17 posto i ima tendenciju daljnjeg rasta.

Početkom 1997. godine stopa obvezne pričuve iznosila je 35,85 posto. Stopa se tijekom godine smanjivala u tri navrata. Od srpnja se primjenjuje stopa od 31,85 posto.

Hrvatska narodna banka je djelovala na sniženje opće razine kamatnih stopa, između ostalog, sniženjem vlastitih kamatnih stopa. Kamatna stopa na lombardni kredit smanjena je na 9,5 posto, eskontna stopa na 5,9 posto te stopa remuneracije obvezne pričuve na 4,5 posto. Prosječna kamatna stopa na repo aukcijama iznosila je 8,4 posto.

Najvažniji instrument za očuvanje stabilnosti tečaja bile su intervencije na hrvatskom deviznom tržištu. Hrvatska narodna banka je tijekom 1997. godine organizirala 14 aukcija na kojima je prodavala devize radi povlačenja kuna i kupovala devize radi osiguravanja kunske likvidnosti banaka. Gotovo cijele godine postojala je znatno veća ponuda deviza i povećana potražnja za kunama, a kao posljedica takvog stanja i pritisci za aprecijacijom kune. Hrvatska narodna banka prodala je deviza u protuvrijednosti 78,7 milijuna USD, što je uz kupnju deviza od 377,1 milijun USD rezultiralo pozitivnim saldom, odnosno neto kupnjom deviza u iznosu od 298,4 milijuna USD. Na taj način je HNB putem intervencija na hrvatskom deviznom tržištu kreirala neto 1,9 milijardi kuna primarnog novca.

Međunarodne pričuve kojima upravlja Hrvatska narodna banka iznosile su 31. prosinca 1997. godine 2539 milijuna USD, a porasle su za 225 milijuna USD prema tekućem tečaju u odnosu na konac prethodne godine.

 

Međunarodne novčarske institucije

Suradnja Republike Hrvatske s međunarodnim novčarskim institucijama odvijala se uspješno i kontinuirano i tijekom 1997. godine. S Međunarodnim monetarnim fondom odvijala se intenzivna suradnja. Kao podršku programu niza reformi u gospodarstvu koje će Republika Hrvatska provoditi u trogodišnjem razdoblju, Odbor izvršnih direktora Međunarodnog monetarnog fonda odobrio je 12. ožujka 1997. godine Republici Hrvatskoj Prošireni aranžman - Extended Fund Facility u iznosu od 353,16 milijuna SDR (135 posto kvote). Rok otplate je 10 godina od datuma prvog korištenja, u polugodišnjim obrocima. Prihvaćanjem Proširenog aranžmana, Hrvatska se obvezala i na ispunjenje određenih uvjeta, tzv. kriterija izvršenja. Sredstva odobrena u okviru Proširenog aranžmana koriste se periodično, tijekom razdoblja od tri godine, po ispunjenju kvalitativnih i kvantitavnih uvjeta (predviđeno je 13 tranši korištenja - povlačenja sredstava; prva tranša u iznosu od 28,78 milijuna SDR - iskorištena je 17. ožujka 1997.).

Iako je Republika Hrvatska ispunila ekonomske kriterije izvršenja po navedenom aranžmanu, MMF je u srpnju 1997. godine, primjenjujući politički pritisak, odgodio povlačenje druge tranše (28,78 milijuna SDR) radi prigovora na provođenje uvjeta iz Daytonskog sporazuma. Odbor izvršnih direktora MMF-a je na sjednici od 10. listopada 1997. godine ponovno dozvolio povlačenje preostalih tranši, predviđenih za 1997. godinu, u ukupnom iznosu od 86,34 milijuna SDR. Međutim, budući da je makroekonomska situacija pokazala da ne postoji potreba za daljnjim jačanjem vanjske likvidnosti, Republika Hrvatska je odlučila ne povlačiti daljnje tranše, tj. ne koristiti odobrena sredstva po ovom aranžmanu, već započeti pregovore o novom obliku suradnje s MMF-om ("Program praćen od strane misije MMF-a" - Staff Monitored Program).

Posebice uspješna suradnja Hrvatske u 1997. godini odvijala se s Bankom za međunarodna poravnanja (BIS). Hrvatska narodna banka postala je - na redovitoj godišnjoj skupštini dioničara održanoj 9. lipnja 1997. godine u Bazelu - punopravnom članicom u Banci za međunarodna poravnanja u Bazelu (Bank for International Settlements) i to ne na temelju sukcesije članstva bivše Narodne banke Jugoslavije, već na temelju izvanrednog povećanja kapitala. Učlanjenje po ovom modelu "izvanrednog povećanja kapitala" neće utjecati na nastavak pregovora o sukcesiji monetarnog zlata, deviza i dionica bivše Narodne banke Jugoslavije, u približnoj vrijednosti od ukupno 600 milijuna USD. To je izrijekom navedeno u točkama 4., 5. i 7. Odluke Odbora direktora BIS-a od 12. svibnja 1997. i u točki III. Odluke o prihvaćanju članstva Hrvatske narodne banke u Banci za međunarodna poravnanja u Bazelu.

U okviru suradnje s Međunarodnom bankom za obnovu i razvoj (Svjetska banka) Republika Hrvatska je s tom institucijom potpisala 4. lipnja 1997. Ugovor o zajmu za prilagodbu financijskog sektora i poduzeća (EFSAL). Ovim ugovorom Svjetska banka je odobrila 160 milijuna DEM, kao potporu već započetoj reformi financijskog sektora i poduzeća; rok otplate kredita je 10 godina, a korištenje povlačenje sredstava, te otplata kredita vrše se putem posebnog računa otvorenog kod Hrvatske narodne banke. Prva tranša u iznosu od 80 milijuna DEM povučena je u studenom 1997. godine, a povlačenje druge tranše uvjetovano je ispunjenjem određenih uvjeta vezanih uz privatizaciju javnih poduzeća i restrukturiranje banaka, u skladu s odredbama Ugovora o zajmu.

Najvažniji događaji u 1997. godini koji su utjecali na financijske odnose s inozemstvom, pa tako i na odnose s inozemnim bankama, osim ostvarenja članstva u BIS-u, bili su dodjeljivanje kreditnog rejtinga Hrvatskoj, pripreme za uvođenje eura, niz velikih udruživanja i preuzimanja u svjetskom bankarstvu, te poremećaji na svjetskom financijskom tržištu izazvani krizom u Jugoistočnoj Aziji. Zanimanje inozemnih banaka, investicijskih fondova i srodnih financijskih institucija za posjet Hrvatskoj narodnoj banci ostalo je i u 1997. godini vrlo intenzivno.

Na samom početku 1997. godine dodijeljen je investicijski kreditni rejting Hrvatskoj od strane triju međunarodno priznatih agencija: Standars & Poor's, Moody's i IBCA. Analize što su ih sastavile Agencije dale su s jedne strane odgovor na velik broj pitanja koja su nam prethodno bila upućivana, ali su s druge strane značajno proširile krug zainteresiranih inozemnih kreditora i investitora željnih još opširnijih informacija.

 

Bankovni sustav u Republici Hrvatskoj

Bankovni sustav Republike Hrvatske u 1997. godini činilo je 60 banaka i jedna podružnica inozemne banke. Tijekom 1997. godine nad jednom bankom pokrenut je postupak ocjene mogućnosti i ekonomske opravdanosti sanacije koji je okončan pokretanjem stečajnog postupka.

Prema pravnom statusu 56 banaka su dionička društva, a 4 banke društva s ograničenom odgovornošću. Na kraju godine 87 posto banaka bilo je u privatnom i pretežito privatnom vlasništvu. Potpuno ili pretežito privatne banke sudjelovale su sa 64 posto u ukupnoj aktivi i sa 61 posto u ukupnom kapitalu bankovnog sustava. Koncentracija velikih banaka u bankovnom sustavu i dalje je prisutna pa i dalje dominiraju četiri velike banke. Sve banke su univerzalnog tipa. Banke ispunjavaju uvjete za obavljanje poslova platnog prometa i kreditnih poslova s inozemstvom, a ovlaštenje za obavljanje tih poslova posjeduju 53 banke i podružnica inozemne banke. Devet banaka u pretežito državnom vlasništvu raspolaže s 29,8 posto kapitala bankovnog sustava.

U bankovnom sustavu Republike Hrvatske posluju 33 štedionice. 22 štedionice su organizirane kao društva s ograničenom odgovornošću, a 11 kao dionička društva.

Ukupni izvori sredstava u bilanci banaka na kraju 1997. godine iznosili su 94,1 milijardu kuna uz godišnju stopu rasta od 27,5 posto.

Temeljni kapital banaka u 1997. godini iznosio je 9,2 milijarde kuna i u odnosu na prošlu godinu povećao se 21,1 posto. Udio temeljnog kapitala u ukupnoj pasivi iznosio je 9,7 posto. Dopunski kapital iznosio je 1 milijardu kuna i činio 1,1 posto pasive. Godišnja stopa rasta dopunskog kapitala iznosila je 47,5 posto.

Posebne pričuve za identificirane potencijalne gubitke iznosile su 4,4 milijarde kuna (4,7 posto ukupne pasive).

Dobit banaka u ukupnoj pasivi sudjeluje s 1,2 posto. Jamstveni kapital bankovnog sustava na kraju godine iznosio je 11,7 milijardi kuna, što je 24,5 posto više nego potkraj 1996. godine.

Ukupna aktiva banaka na kraju 1997. godine iznosila je 94,1 milijardu kuna. U strukturi aktive novčana sredstva i depoziti kod središnje banke iznose 8,3 posto, kratkoročna potraživanja 38,5 posto, dugoročna potraživanja 44,3 posto, dok trajna ulaganja u dionice i udjele, kupljena potraživanja i prava na potraživanja te materijalna i nematerijalna imovina sudjeluju s ukupno 8,9 posto u aktivi banaka. Odnos novčanih sredstava i depozita kod središnje banke je 1:1.

Koeficijent adekvatnosti kapitala na kraju 1997. godine iznosio je 16,6 posto.

Udio dobre aktive (rizična skupina A) u odnosu na ukupnu rizičnu aktivu iznosi 88,9 posto, dok se preostalih 11,1 posto odnosi na lošu aktivu (rizične skupine B - E). Identičan omjer iskazale su i izvanbilančne stavke. Po rizičnoj aktivi i izvanbilančnoj rizičnoj aktivi iznos rezervacija za identificirane potencijalne gubitke na razini bankovnog sustava iznosi 5,5 milijardi kuna.

Velike kredite je u 1997. godini odobrilo 20 banaka u ukupnom iznosu od 1,4 milijarde kuna. Najveći kredit plasiralo je 15 banaka u ukupnom iznosu od 4,7 milijardi kuna. Ukupan iznos kredita danih osobama koje su povezane s bankom iznosi 0,3 milijarde kuna. Ukupna potraživanja i preuzete obveze prema jednom zajmoprimcu u iznosu većem od 30 posto jamstvenog kapitala iznosila su 7,4 milijarde kuna s prosječnim udjelom u jamstvenom kapitalu od 63,52 posto.

Dobit poslije oporezivanja po zaključnom računu za 1997. godinu na razini bankovnog sustava iznosila je 1,2 milijarde kuna. Ukupni prihodi iznosili su 9,6 milijardi kuna, a u strukturi prihoda najznačajniju stavku (64,9 posto) čine prihodi od kamata i slični prihodi. Ukupni su rashodi iznosili 8,4 milijarde kuna. Najveći dio rashoda odnosi se na troškove po kamatama (38,2 posto).

Broj štedionica u 1997. godini iznosio je 33. Ukupna bilančna svota štedionica iznosila je 1,1 milijardu kuna.

Nadzor poslovanja banaka i štedionica, s aspekta stabilnosti i sigurnosti bankovnog sustava, obavlja Sektor nadzora i kontrole Hrvatske narodne banke. Ovaj Sektor, metodom izravnog nadzora te analizom financijskih izvješća, nadzire i prati poslovanje banaka i štedionica. Također se obavlja kontrola provođenja mjera monetarne i devizne politike.

Izravni nadzor u 1997. godini obavljen je u 14 banaka i 17 štedionica, a kod tri banke i tri štedionice započeti postupak izravnog nadzora nije završen do kraja godine.

U tijeku 1997. godine provedena je ocjena mogućnosti i ekonomske opravdanosti sanacije za jednu banku. U istoj je godini obrađena dokumentacija o slijedećim zahtjevima: izdavanje odobrenja za rad (1 banka i 7 štedionica), prethodna suglasnost dioničarima za stjecanje preko 10 posto dionica s pravom glasa u skupštini banke (7 dioničara banke i 2 dioničara štedionica), suglasnost za privremeno prekoračenje ulaganja u materijalnu i nematerijalnu imovinu (4 banke) i suglasnost za ustupanje udjela u drugim trgovačkim društvima u visini iznad 10 posto jamstvenog kapitala (2 banke).

 

Aktivnost Savjeta Hrvatske narodne banke u 1997. godini

Tijekom 1997. godine održano je ukupno 18 sjednica Savjeta Hrvatske narodne banke, na kojima je doneseno niz važnih odluka koje predstavljaju podzakonske akte kao i onih interne prirode. Uglavnom su to bile odluke s područja tekuće monetarne politike kao i iz područja bonitetne kontrole banaka. Prvog listopada 1997. godine održana je 100. jubilarna sjednica Savjeta Hrvatske narodne banke. Tom prilikom guverner dr. Marko Škreb obratio se članovima i ukratko ih podsjetio na povijesno razdoblje od pet i pol godina koliko djeluje Savjet.

Savjet Hrvatske narodne banke utvrdio je, kao najvažniju zadaću u 1997. godini, uvođenje kune u Hrvatsko Podunavlje. Proces uvođenja kune bio je proveden u predviđenom roku i primjereno značaju i ekonomskoj i političkoj važnosti toga dogođaja.

Savjet je također donosio odluke iz područja numizmatike, te je donesena i Odluka o usvajanju Plana izdavanja prigodnog kovanog novca i numizmatičkih kompleta u 1998. godini.

22. prosinca 1997. godine održana je 105. radno-svečana sjednica Savjeta Hrvatske narodne banke. Istaknuto je da je donošenjem Ustavnog zakona Hrvatski državni sabor promijenio dotadašnje ime središnje banke Narodna banka Hrvatske u "Hrvatska narodna banka".